Samo registrovani članovi mogu pisati porukice.
[Zatvori]

Page 1 of 11
Forum » Razonoda » Igre bez granica » Strasne price
Strasne price






3472
poruka na forumu
141 1063



post # 1 | 17.02.2011 , 8:37 AM

Evo doslo mi nesto u glavi na strasne price pa ovde ce mo pisati strasne price evo ja cu za pocetak 2

Obitelj Brandhauser

Obitelj Brandhauser iz srednje Slovacke je prokleta. To o njoj tvrdi nekoliko stanovnika grada. Price o povezanosti s vragom rasirile su se po okolici brzinom munje. Sto je zapravo
u svemu istina?
Prokletstvo obitelji Brandhauser pocinje jos u 19.stoljecu. Tada je, navodno, jedan od clanova obitelji potpisao ugovor s vragom. Nije ga ispunio, i zbog toga vrag vec vise desetljeca podsijeca njegove potomke na dug, koji obitelj prema njemu ima!
Glasine o nasoj povezanosti s vragom stare su godinama. O njima mi je pripovijedao vec moj pokojni otac - kaze (1996.god) danas 76-godisnji Karlo Brandhauser. - "Mislim, da to tada otac nije uzimao za ozbiljno i pricao mi je to kao kuriozitet" - objasnjava dalje Karlo i dodaje: "Ne, ne sjecam se da se u vrijeme mog djetinjstva u nasoj obitelji dogodilo nesto, sto bi potvrdjivalo ove oceve price".
Usprkos tome, Karlo Brandhauser, najstariji clan obitelji u listopadu 1995.godine - na dan svog rodjendana - kao prvi od zivucih potomaka dobio je poruku od vraga.
Poruka je bila napisana crvenom tintom (kasnije se utvrdilo da je to bila krv) i sadrzavala je na latinskom slijedece rijeci: "Ispuni svoj ugovor s vragom". Poruka u obliku papirnatog svitka, bila je stavljena u malu trubu, slicnu vrazjem kopitu.
Najprije sam pomislio kako se netko sa mnom grubo nasalio, i smatrao sam to malo neprimjerenim poklonom za covjeka mojih godina - nastavlja pricu stari gospodin. - "Samo nisam znao tko i zasto se sali na moj racun. Nitko iz obitelji si to ne bi dozvolio".
Na los vic se zaboravilo. Kada je na dan svog rodjendana, dva tjedna kasnije, dobila isti takav "poklon" njegova 55-godišnja kcerka Marija, a zatim istom prigodom pocetkom prosinca i njezina kcerka, 36-godišnja Ana, cijela stvar postala je vise nego sumnjiva i vrlo ozbiljna. Nitko iz obitelji nije imao velikih neprijatelja, dapace, obitelj Brandhauserovih bila je kod mnogih ljudi uvijek vrlo cijenjena. "Postepeno smo eliminirali sve mogucnosti da bi nas netko htio prestrasiti." - kaze Marija - "Nismo pronasli ni moguce zastrasitelje, ni motiv, koji bi ih u tome mogao voditi. Tada smo poceli traziti uporisnu tocku u proslosti."
Nakon mjesec dana uspjeli smo otkriti dnevnik Kornela Brandhausera, mojeg pradjeda. Dnevnik je bio zut, a neke njegove stranice su poispadale. Otkrili smo da su Kornela zanimale okultne, nadprirodne pojave. Na jednom mjestu u dnevniku pronasli smo zanimljiv dio: "Danas sam potpisao ugovor, koji ce odrediti sudbinu roda Brandhausera iducih desetljeca. Nadam se da ce to moji potomci, a i svi daljnji njihovi potomci znati cijeniti." Ovaj dio otkriva da je Kornel Brandhauser mogao s nekim tajanstvenim potpisati nekakav poseban ugovor, jer je inace bio vrlo precizan u opisivanju svojih poslovnih poteza. Samo na ovom mjestu nema nikakvih pojedinosti.
Karlo Brandhauser tome dodaje: - "Kornel, moj djed, umro je kada je meni bilo samo devet godina, tako da ga nisam imao prilike bolje upoznati. Ipak, jednom me odveo u svoju sobu, pokazao mi horoskope, kristalnu kuglu za gatanje i ostale druge okultne rekvizite. Za mene, tada djecaka, bile su sve to vrlo zanimljive stvari, ali nisam tocno znao cemu sluze. Nisam razumio ni neke djedove price, koje mi je pricao. Bile su strasne, ali zanimljive. Moj je otac uvijek govorio kako je moj djed cudak. U takvom mi je sijecanju i ostao."
Ono sto najvise zacudjuje jeste analiza. Njome je utvrdjeno kako je upotrijebljeni papir na svicima star oko 150 godina (!) a poruke su doista ispisane krvlju, i sve tri su u najmanjoj crtici identicne. Obitelj Brandhauser ceka sto ce se dalje
dogadjati...

UKLETI AUTO

Ukleti automobil o kome je ovde rijec je ford iz 1967. godine,koji je krstario americkim cestama sedamdestih godina.Ova prica je bila inspiracija mnogim filmovima i romanima,a ja

znam samo za film "Auto".Sve pocinje na cesti broj 666, koja je bila 6 dio ceste 66,pa je dobila taj nepopularni naziv.
Iako je ova cesta vezana za nekoliko cudnih nesreca,ukleti Ford se pominje 1971. godine u lokalnim novinama Kortez Bjugla i to o nepoznatom napadacu koji je svojim fordom izazvao nesrecu na cesti a zatim nestao.U nesreci je poginulo cak 5-toro ljudi,a po prici ocevidaca i prezivjelih govori o tome da se je pojavio misteriozni automobil bez tablica,a onda je taj automobil skrenuo u suprotnoj traci i tako izazvao da kamion koji je isao prema njemu skrene i udari u punoj brzini tri automobila sa suprotne trake.Policija je uskoro obavjestena,ali niko nije mogao da nadje misteriozni auto.
Slijedeci slucaj se desava nekoliko mjesecei kasnije kada su svi zaboravili za slucaj.Na benziskoj stanici i kamionskom odmoristu (motelu) u blizini Grastin Roka, u Arizoni dešava se naizgled nesto veoma cudno.Naime djevojka ulazi u odmoristu sva uplakana tvrdeci da je vidjela duha.Vlasnik motela Dzejms Kalika je smiruje i ona mu prica uzasnu pricu...Na nekoliko kilometara od odmorista stopirala je crni Ford,ali su stakla bila zamagljena tako da nije vidjela vozaca.Bas kada je pomislila da ce auto otici,ali su se vrata otvorila i djevojka je usla.Izmedju devojke i vozaca je postojalo staklo crno i neprovidivo.Djevojka je zamolila vozača da je odveze na mjesto gdje se sad nalazi.Voznja je protekla u tisini i kad su stigli blizu odmorista rekla je da tu stane i kola su stala. djevojka je pokusala da izadje ali nije mogla vrata su bila zakljucana pokušala je ponovno ali bez uspjeha.Izmedju nje i vozaca se je konacno otvorilo staklo,a tamo je sjedio sijedi covjek kratko podsisane kose.Djevojka ga je zamolila da otvori vrata,ali bez uspjeha.Najzad,sada je djevojka bila vec uznemirena,da ne pominjem koliko je sada osjecala jezu.Pruzila je ruku prema vozacevom ramenu i vozac je okrenuo glavu.Tada je djevojka ugledala pravi horor mladiceve oci su izgledale veoma cudno,umjesto beonjace i zjenica,mladiceve oci su bile potpuno crne,kao dva klikera, a koza mu je u licu bila bijela skoro kao brasno.
Djevojka je pocela da vristi,a vrata su se otvorila i djevojka je izletjela iz kola i otrcala u odmaraliste...Jedan od posjetilaca te veceri je bio lokalni serif koji je u glavi sakupio 2 i 2 i shvatio da je toj onaj isti auto koji je prije nekoliko mjeseci izazvao nesrecu.Serif je usao u svoj auto i krenuo u pravcu koji je djevojka opisala.Slijedeceg jutra je serif pronadjen mrtav,a njegov auto smrskan.Posljedica je bila zakucavanje u drvo.ehhh
Slijedece nedjelje se desavaju cudni slucajevi u kome je bio zapazen crni ford.Kao sto su prometne nesrece,pregazeni pjesaci,cak se je jednom zaletio u stand sa hrenovkama usmrtivsi prodavca.Slucaj je došao cak do FBI.Teror misterioznog automobila ili Paklena kolica kako su ga lokalni mjestani prozvali traje 6 mjeseci.
Jedan od najpoznatijih slucaja je bio kada je auto punom brzinom uletio kroz prozor jednog restorana ruseci sve pred sobom sve do kuhinje.Uskoro je u zgradi izbio pozar i cijela je zgrada izgorjela do temelja,a auto se izvukao i nastavio put kao da nije nista bilo...
I onda jedne noci agenti koji su radili na slučaju "Paklena kolica" saznaju sudeci po tablicama da je auto van uporabe i da je prije toga pripadao mafijaskoj obitelji Vedrone,koji je u njemu izvrsavao neke od najuzasnijih egzekucija svojih suparnika.Godinama je sluzio samo za to,a onda ga je jednostavno ostavio na groblju automobila da trune.Ali kako su agenti saznali auto je jedne noci jednostavno nestao da bi zapoceo svoj krvavi pohod.Posto su ovo otkrili agenti odlaze do groblja i tamo ga zaticu kako se vraca sa svog paklenog puta.U izvjestaju je pisalo da je auto jednostavno prestao da radi.Kada su agenti prisli kolima unutra nije bilo nikoga,ni vozaca ni bilo koga drugog,ali odjednom je auto proradio i poceo da juri agente. poslije nekoliko minuta jurnjave,jedan od agenata uspjeva da aktivira magnetnu kuku i podigao je auto i bacio je u masinu za mrvljenje,koja ga je smrvila.
Strucnjaci koji se bave ovim poslom tvrde da je auto postao uklet zato sto su se u njemu godinama desavale uzasne stvari.I da je onaj vozac kojeg je djevojka vidjela vjerojatno samo nesmirena dusa jedne od zrtava mafijaske obitelji Vedrone...


♥KADA JE TESKO UVEK SE SETIM ZVEZDA JE NAJBOLJA NA PLANETI♥









15431
poruka na forumu
2407 REP OFF



post # 2 | 20.02.2011 , 6:56 AM

Ako volis strasne price,ispricacu ti jednu koja je istinita.....
Vozac kamiona,IM iz Nisa (pokojan je vec podosta,Bog da mu dusu prosti...) prijatelj mog oca,radio je za neku firmu koja je vrsila prevoz robe. 1978 godine,nekako s ranog proleca,dok je jos uveliko bilo mrazeva,svratio je kod nas da popije kaficu i
malo odmori,posto je morao da produzi do Subotice na neki utovar.
Krenuo je oko pola deset uvece od nas,kako bi u Suboticu stigao rano ujutro i bio prvi za utovar robe koju je prevozio. Naglasio je da ce da svrati u povratku i da meni i burazeru,donese po cokoladu. To je bio jedan visok ,crn covek,krupan i jak. Ma,kao od brega odvaljen.
Naravno,moji spremili sutradan rucak,cekajuci da im se najavljeni gost svrati.....
I svratio je.... Ali tek predvece. Moj stari je komentarisao da je sigurno velika guzva i da ce IM sigurno svratiti,u pola noci ako tad prolazi kroz nase mesto. Mi smo,kao i svi klinci,bili nestrpljivi ,ne zbog obecane cokolade,vec zato sto je IM bio velika saljivcina i dobricina i voleo je da sa nama klincima zbija sale i prica zanimljive storije (e da ,tada su deca jos bila neiskvarena pink televizijom pa su voleli da slusaju sta stariji govore).
IM je konacno stigao. Bled kao krpa i uplasen na smrt... Moj otac i danas kaze da strasniji izraz na ljudskom licu nije nikad video. Pozdravio se kratko i nezainteresovano sa nama i seo za trpezu totalno izgubljen u prostoru. Nas oterase u drugu sobu,posto je otac mislio da se nesto desilo,pa ne moramo mi sve da cujemo. Ali deca ko deca-radoznala,privukosmo se vratima i culi STRASNU PRICU.
IM je krenuo od nas oko pola deset. Mrak,puste ulice,nigde zive duse...malo magle.... Na prvoj krivini prema Indjiji ,ispred kamiona mu istrca gola devojka...!!! On ukoci naglo,izadje iz kamiona i pridje devojci koja je bila promrzla i tresla se od zime... On uze svoju bundu i zaogrnu je s njom ,te joj pomoze da udje u kamion. Hteo je da se vrati u centar grada i da devojku odvede u stanicu milicije ili u hitnu pomoc. Ali mu devojka tuznim glasom rece da to ne cini vec da je odvede kuci ,da joj je kuca tu blizu ,na izlazu iz mesta prema Indjiji. Ko zna zasto on je poslusa i doveze je do mesta gde je rekla da joj je kuca. Devojka mu se zahvali,rece mu da sutra dodje po bundu u tu kucu,izadje iz kamiona ,otvori kapiju ,udje,kerovi nakratko zalaju.... A on nastavi svoj put.
Sutradan ,u povratku,svrati da pokupi bundu. Udje na kapiju,u dvoristu,neki deka nesto radi i bakica cisti metlom . On se predstavi njima,ko je i sta je ,rece sta je prethodne noci bilo i zatrazi svoju bundu. Baka i deka se samo pogledase. a zatim m u baka tihim glasom rece da ce ona kamionom poci s njim da mu vrati bundu. I tako i bi. Na njegovo zaprepastenje,baka ga odvede pravo na gradsko groblje. Dovede ga do jednog spomenika ,preko kojeg je stajala njegova bunda.... IM zaprepasten,pogleda sliku na spomeniku i prepozna devojku.... E onda mu ta bakica isprica tuznu pricu,kako je to njena cerka i kako je pre 30-tak godina silovana i ubijena,kako izvrsilac tog gnusnog zlocina nikad nije pronadjen,a devojku je ostavio potpuno golu i zadavljenu na istoj krivini gde je IM prethodne noci pokupio. I jos mu rece da ovo nije prvi put da se ovo desava i da je bolje da sve to sto pre zaboravi.
IM je doziveo toliki stres da je nedugo zatim otisao u penziju kao nesposoban za dalji rad. Vrlo brzo se razboleo i umro....
Ne znam sta bih dalje rekao... Koje je naravoucenije iy ove price? Ne znam... Ali i dan danas,kad prodjem tim istim putem,podilazi me neka jeza ,ista kao i one noci kada sam prvi put cuo ovu pricu.....

Koji covek je covek,ako ne cini svet boljim?









3472
poruka na forumu
141 1063



post # 3 | 21.02.2011 , 12:08 PM

Da zaboravio sam da mozete da pricate strasnu pricu koja se vama desila a moze i drugo biggrin biggrin

♥KADA JE TESKO UVEK SE SETIM ZVEZDA JE NAJBOLJA NA PLANETI♥









15431
poruka na forumu
2407 REP OFF



post # 4 | 27.02.2011 , 4:36 AM

Ovo je stvaran dogadjaj koji se desio pre nekih 24-25 godina,dok sam radio u jednoj trg.firmi. Elem...,Bilo je prolece,kasno... Velike temperature su cesto dovodile do tih oluja koje nastanu kad se pojavi sparina. Moj kolega i ja smo malim Zastavinim kombijem razvozili robu po prodavnicama. Bilo je jako toplo,popodne,negde oko 17 h,kada smo resili da rastojanje izmedju dve prodavnice prekratimo precicom koja je vopdila preko nekoliko brezuljaka ,mozda nekih 7-8 kilometara.
Lako smo se dogovorili i krenuli dosta dobrim putem od Sl.Vinograda prema N.Slankamenu. Taman smo krenuli ,kad poche i vreme da se mrsti,dunu neki vetar i ocas posla krene kisa da pada. Prodjemo mi lagano 2-3 kilometra i izadjemo iz vikend zone ,a tu bas nekako teren talasa ,pa malo se spustas ,malo penjes. A tamo gde su udoline ,vec se polako skuplja voda i sve je teze proci....
I tu pocinje,ustvari,strasni deo price.... Mrak pada,kisa pljusti ko iz kabla,a put vodi kroz neke bagremare... Drvece se njise na onom vetru,put sve losiji i konacno u jednoj udolini uletimo u neku kaljugu nasred puta. Kolega vozi,galami- psuje,dodaje gas...al uzalud. Kaze on meni- Ajde se ti lepo izuj,pa u ovo blato uskoci,te poguraj malo ,samo malo nam fali da izadjemo..... Ja ,sta cu? Izujem se izadjem na onaj pljusak,iz kombija uzmem neke kartone,poturim pod tockove,pa stanem gurati.... Sve uzalud. Kombi nikako da krene. Izadje i vozac i krenu ka meni,munje sevaju,povremeno obasjavaju okolis,pogleda on u mene i stade ko ukopan! Sta ti je? U sta si zinuo...? -pitam ga ja,a on mi samo uperi prst iza mojih ledja...
Kad mi se tad nisu noge odsekle,nikad nece! Evo sad se najezim kad ovo kuckam. Na metar iza mene stoji covek u kisnoj kabanici,cizmama onim gumenim,lice mu se ne vidi u onom mraku ,samo malo viri brada i nos ispod kapuljace. Dobro vece- rece on. To je u onoj pomrcini zazvucalo hladno kao da je s onog sveta stiglo. DDDDobro ve-vece,zamucasmo nas dvojica u glas,totalno sludjeni. A onaj,msm da je imao dva metaera visine al mrsav nekako,ili mi je tako delovao,rece vozacu i meni- Ja cu Vam pomoci. Vozac blenu ko tele u sarena vrata,pa onako prijateljskim tonom rece - Hhhvala,pa -pa cemo Vas mi povesti ako idemo istim putem. A ja u sebi mislim-Dejane,budalo jedna,ne ostavljaj me nasamo s ovim,ko zna ko je i sta je?
Sede Dejan,moj kolega -vozac, upali kombi,ovaj u kabanici se nasloni na kombi ,a ja bogami sve gledam da me ne zaskoci nekako. Ma ja mislim,od silnog straha samo sam se naslonio na kombi,vozac dade gas i kombi izlete iz one kaljuge. Ja krenuh ka kombiju,a vozac ga zaustavi na tvrdom delu puta,otvori prozor pa mi doviknu-Ajd Bato upadaj i reci coveku da udje tu nazad medju robu. Ja se okrenem da to kazem ovom pomagacu,kad... OD NJEGA NI TRAGA NI GLASA!!! Nestao covek! Nema ga nigde...
Ja uletim u onaj kombi i dreknem- Vozi Dejane jebem ti lebarnik,samo daj gas i vozi! On me gleda zacudjeno pa me pita-A ovaj ,covek? -Ma kakav covek,vozi budalo i ne okreci se! Tako i bilo. Dade on gas,izadjosmo iz te rupe, a za desetak minuta dodjosmo i do asvaltnog puta. Udjemo u Slankamen,dodjemo do centra i tu prvi put progovorismo od izlaska iz one kaljuge. Kaze mi on kad je video da neko iza mene stoji ,onako u kabanici,visok,jeziv,da se prepao kao nikad u zivotu. E,vala i ja sam...
Dan- danas , ne mogu da skontam sta je to bilo i ko je to bio. Koga god da sam pitao,kome god da sam pricao ovu pricu,svi su se smejali i nisu mi verovali. Ali ja sam znao da tu nisu cista posla....jer iz one kaljuge u koju smo upali skoro do osovina od kombija,uz tesku muku bi nas i traktor izvukao,a kamoli nas dvojica sto smo gurali.
Zvuci smesno,al ja Slagalicu na televiziji RTS nikad ne gledam,jer kad se pojavi Milka Canic i kaze ono svoje otegnuto DOOBRO VEEECE,ja se setim odmah onog stranca i kako je to zvucalo strasno dok je on te iste reci izgovarao... fear fear fear

Koji covek je covek,ako ne cini svet boljim?









13
poruka na forumu
0 0



post # 5 | 31.07.2011 , 12:58 PM

Evo jedna od mene:
Dogovore se dve drugarice(oko 13,14 godina)da se igraju prizivanja duhova u 12h nocu!
Pogase svetla,upale svece i pokusavaju jedno pola sata ali nikako im ne uspeva!
Dosadi im i odluce da odu u diskoteku.Medjutim jednu zaboli stomak i ona odluci da ostane kuci,a ova druga ode!
Na pola puta seti se da je zaboravila novcanik i vrati se.Bilo je ugaseno svetlo.Videla je drugaricu da lezi pa nije htela da pali svetlo da je ne probudi!Uzela je novcanik i otisla u diskoteku!
Kada se vracala oko 3h nocu videla je policiju oko kuce drugarice!Usla je i videla drugaricu zaklanu,a na zidu je slovima od krvi napisano: "I bolje sto nisi upalila svetlo"!








4888
poruka na forumu
294 1518



post # 6 | 01.08.2011 , 7:26 AM

Neki teenageri smatraju kako je zanimljivo i zabavno noću se vukljat po groblju - na taj način utažujući žed za paranormalnim ili možda navalom adrenalina ili na kraju krajeva da bi ispali "face" (da, ima i takvih slučajeva). No, osim jeze, straha od pokoje sjenke moguće je da vas s groblja "nešto" i doprati kući. Nešto takvo se dogodilo jednoj teenagerki u Engleskoj. Pošto njeno ime nije navedeno nazvat ćemo je "po naški" Ema.

Dogodilo se to prije kojih 30ak godina kada je Ema zajedno sa svojih par prijatelja, iz onog zadnjeg navedenog razloga, odlučila malo svojim veseljem narušiti mir i spokoj obližnjeg groblja. Na njenu žalost, "groblje" nije mirno i spokojno reagiralo na taj vandalizam.

Jeza u njenom domu započela je tek nekoliko dana kasnije. Prvi znak da nešto ne valja bilo kad se probudila jedne noći, a prikaza starice sjedila je na stolici kraj njenog kreveta. Prema njenim pričama nije se radilo o poluprozirnom entitetu već o jasnom liku, a u tom trenutku nije osjetila da joj želi ikakvo zlo. Naravno da je ujutro kad se probudila na to gledala kao na čudan san. No taj njen "čudan san" nažalost je pokazao kako je više od produkta njene REM faze, jer se ta starica ponovo javljala, ponekad čak i usred bijela dana. Ponekad ju je lik starice pratio po kući lebdeći iznad tla, samo ju promatrajući, ne predstavljajući nikakvu prijetnju. Bar ne u početku.

Jednog dana dok je spremala čaj, nevidljiva sila joj je u ruci "zavrnula" posudu u kojoj je bila pripremljena vruća voda za čaj s namjerom, kako Ema tvrdi, da ju polije tom vrućom vodom. Kako su pojavljivanja starice postala mnogo opasnija od one "faze" kada ju je samo promatrala - Ema je rekla svojoj majci što joj se događa. Nevjerica njene majke vrlo brzo je nestala kada je sama vidjela staricu u hodniku svoje kuće. Pratila ju je do sobe u kojoj je starica jednostavno nestala. No ne zadugo. Kada je Emina majka usisavala kuću nevidljiva sila joj je otela usisavač iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotnom smjeru kad bi ih netko pokušao otvoriti ili zatvoriti, a noću bi jednoličan zvuk poput vrlo glasnog kapanja budio cijelo kućanstvo. No to nije bio zvuk kapanja u što ih je razuvjerio vodoinstalater pošto je pregledao cijelu kuću i nigdje nije našao curenje. Maltretiranje je postajalo sve intenzivnije. Od neobjašnjivih zvukova preko predmeta koji su se naočigled sami pomicali do događaja koji je prelio čašu. Dok je jednog dana sjedila sa svojim ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te počela pričati o nekom drugom životu kao kćer francuskog doktora iz 19. stoljeća. Nakon tog bizarnog događaja Ema je dobila i neke neobjašnjive psihičke moći - savijala je vilicu (baš interesantno kako se ne radi o, u ovakvom slučaju, vrlo često spominjanoj žlici) kad bi ju dodirnula. Nikakve istrage nisu uspjele dokučiti što se događalo u tom domu, a Emina obitelj se iselila.

Čisto iz znatiželje, jednog dana Ema se vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena te je tuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a tada ju je nešto zgrabilo za vrat. Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako se oslobodila i pobjegla glavom bez obzira, a takva znatiželja joj se nikad više nije javila.

Jednom mi je prijatelj rekao da ako ćemo govoriti o dušama mrtvih koje se zadržavaju na Zemlji poslije smrti, zasigurno ih ne bi bilo na groblju pošto je tu tijelo doneseno nakon što ga je duša napustila. Ova priča očito pokazuje suprotno. Narušite im mir i neki bi vam se mogli i osvetiti.


Ljudi sjene

ljudi sjeneDa li vam se ikad dogodilo da dok mirno sjedite, nešto radite, krajičkom oka primijetite neke obrise koji se pomiču, a kad pogledate nema ničega, a kako se to češće ponavlja znate da ne umišljate? Ili još famozniji osjećaj da vas neko promatra? Po svoj mogućnosti najvjerovatnije vas neko i promatra osim znatiželjnog susjeda. Ne, ne radi se o shizofreniji. Ljudi diljem svijeta svjedoče ovom fenomenu. Kažu da ih obično vide krajičkom oka na par trenutaka, no u zadnje vrijeme pojavljuju se čak i kada ih se direktno gleda na nekoliko desetaka sekundi. Mogu prolaziti kroz materiju kao da ona ne postoji. Iako uglavnom ljudi tvrde da su to neki nedefinirani humanoidni oblici, više poput magle, i uvijek su tamni čak i u tamnoj prostoriji (tamniji su od same tame) neki tvrde da im se mogu vidjeti crvene oči. Zovu ih «shadow people» ili ljudi sjene po naški.

Dakle što su ljudi sjene? Postoji dosta teorija, a evo par glavnih:

Prvo šta će svi skeptici izjavit je da je sve to plod mašte. Naša mašta se poigrava s nama, ili možda je to sjena uzrokovana farovima automobila. Naravno ovo bi se moglo primijeniti u većini susreta, ali ne može objasniti baš sva viđenja ljudi sjene.

Druga teorija je teorija o duhovima (koja je i meni prva pala na pamet), no ta teorija nije baš kompetentna jer postoje mnoge razlike duhova i ljudi sjene. Pojave duhova uvijek su bjelkaste, transparentne, i dobro definirane ljudskim oblikom, često odjeveni, dok su ljudi sjene tamni, više poput sjene (kako im samo ime govori), i iako imaju čovjekoliku konturu, zbog tame nije moguće uočiti ikakve detalje na njima, osim crvenih očiju. Dakle ova teorija bi se možda mogla i eliminirati, no opet možda je to neka nova vrsta duhova.

Da su demoni ili drugi entiteti osim duhova moglo bi se pretpostaviti zbog njihove tamne boje. No ukoliko su to demoni, moramo se zapitati koja je svrha ovakvog prikazivanja? Prema predajama oni su zli, straše i muče, no demoni mogu biti mnogo strašniji od neke tamne maglice.

Možda su astralne projekcije, dio nas koji napušta naše tijelo dok npr. spavamo, no astralne projekcije osoba obično nalikuju tim osobama, zbog čega je došlo do deformacije oblika? Možda zbog neuvježbanosti?

Teorija o putnicima kroz vrijeme kaže da su možda naši potomci našli način za prevladat prepreku vremena, no kako svaki pomak u prošlost donosi promjenu vremenskog toka u budućnosti, moguće da je to način da prolaze i promatraju bez nekog većeg utjecaja. Ovo bi moglo objasnit zašto ljudi na njima uglavnom vide samo definirane oči.

Bića iz drugih dimenzija – čak je današnja znanost uvjerena da postoji više od 3 naučene dimenzije. Ukoliko postoje druge dimenzije moguće je da nekakva bića nastanjuju te dimenzije. Po jednoj teoriji dimenzije postoje paralelno s našom što želi reći da su svuda oko nas, a ta «bića» možda znaju kako prolaziti iz njihove dimenzije u našu. Kad bolje promislim ova teorija mi najviše leži. Jer i kod opisivanja svemira percipiram ga poput višedimenzionalnog prostora. Ali ova teorija, za razliku od ostalih, najmanje je proučena te postavlja najviše pitanja.

Te na kraju dolazimo do famoznih vanzemaljaca. Pošto je sve uz pojavu, viđenja ovih bića bizarno, i na rubu svake lucidnosti, lako je pretpostaviti da su oni (ili bar jedna vrsta od njih ukoliko ih ima više) došli u obliku ljudi sjene. Prema svjedočenjima «Grey-i» mogu prolaziti kroz zidove, zatvorene prozore, mogu se samo pojaviti iz ničega i opet tako nestati… Ali nekako sumnjam u ovu teoriju, mali zeleni, sivi kojegod da su boje – da se pojave ili bi pokušali stupit u kontakt s nama ili bi se bolje sakrili ili bi izgledali puno strašnije.

Naravno da se neke od ovih teorija preklapaju, duhovi i vanzemaljci mogu biti bića iz drugih dimenzija, ili putnici kroz vrijeme. No problem je što ne postoji efikasan način da se dokaže ili odbaci niti jedna od ovih teorija. Bar ne za sad.

Moguće da smo u kontaktu s nekim novim bićima, i da smo na pragu otkrića nekog interdimenzionalnog prolaza.
A opet moguće je da su sve to samo sjene

Added (01 Avg 2011, 8:05 Am)
---------------------------------------------
KRVAVE RUKE

Čovek se vozio kući. Bila je duboka noć. Naišao je na prugu... u to vreme nije bilo vozova tako da je železnička rampa bila dignuta. U trenutku kad je kolima prelazio preko šina, pravo niotkuda, velikom brzinom naišao je voz! Čovek je dodao gas, ali prekasno... zažmurio je očekujući udar ali........ kompozicija je prošla kroz njega i nestala naglo kao što je i našla. Čovek je još u šoku, stao u stranu da se malo smiri. Iznenada su po prozorima kola počeli da se pojavljuju, na sve strane, krvavi tragovi! Bili su to otisci dečjih ruku! Tresući se od straha, čovek se priseti da je tačno u to vreme, godinu dana ranije voz naleteo na autobus koji se vraćao sa eskurzije!

PRIZIVANJE DUHOVA

Dve naj drugarice dogovorishe se da se sretnu u kuci jedne od njih. Srele su se i nisu znale sta da rade pa su prizivali duhove... Bio je mrak... Bile su same... Pokushavale su vishe puta ali se nishta nije desavalo. Posle nekog vremena jednu od drugarica zaboli glava , a taman su planirale ici u diskoteku. Jedna je ostala ( Ona koju je bolela glava) , a druga je otishla. Na putu prema diskoteci setila se da je zaboravila novcanik. Vratila se. Videla je da joj drugarica spava nije htela da upali svetlo. Uzela je novcanik i otishla. Kad je otishla u diskoteku , naravno , super se zabavila . Ali kad se vratila videla je policiju oko kuce. Ushla je u kucu i videla da je krvavim slovima na prozoru napisano ,,I bolje da nisi ukljucila svetlo,,. Ni sama ona nije znala kako je policija saznala za ovo pa ih je upitala , a odgovor je glasio: ,, Neko nas je nazvao , bio je zenski glas- kao tvoj , ustvari tvoj i mi smo doshli,, !! Bila je glavna osumnjicena , ni sada nisu otkrili pocinitelja...

Added (01 Avg 2011, 8:05 Am)
---------------------------------------------
Bracni par se vozio kasno kuci kada ih je zaustavila povredjena zena. Objasnila im je da je dozivela automobilsku nesrecu i da je njena beba ostala zarobljena u kolima. Covek je ostavio povredjenu zenu sa suprugom i otisao da pokusa da izvadi bebu. Kada je stigao do automobila video je par na prednjim sedistima. Bili su mrtvi. Beba je plakala na zadnjem sedistu i covek je uspeo, posle nekoliko pokusaja, da izvadi bebu. Vratio se do svog automobila i tamo zatekao suprugu samu. Kada ju je pitao gde je majka detea, ona mu je objasnila da je zena odmah otisla za njim da mu pomogne. Ostavio je bebu i vratio se da potrazi zenu. Nikoga nije bilo pored automobila ili u blizini. Posle duzeg vremena, shvatio je da je zena koja je umrla na prednjem sedistu zapravo zena koja ih je zaustavila trazeci pomoc.

Evo jedne koju sam ja cuo: U Beogradu cula devojka da ima vradzbina koja pokazuje kako ce izgledati vas muz. Otisla kod jedne stare bake i pitala je za tu vradzbinu. Rekla joj baka kao se vraca ta vradzina ali joj nije rekla negativnu stranu!!!
Otisle devojka kuci srecna. Ponoc i ona pali 4 scece ,po 2 sa leve i desne strane ogledala. Uzela cesalj i pocela laganim pokretima da ispravlja kosu. izgovarala je vradzbinu usput cesljajuci se. Nakon nekoliko sekundi u ogledalu pocinje da se stvara jarko zuta boja i silueta Tela u odelu sa sesirom okrenuta ledjima. Zapanjena devojka je nastavila da se ceslja polagano usporavajuci izgovaranje vradzbine . Silueta je pocela da joj se okrece! Nastavila je sa izgovaranjem ali prestala da se ceslja od zapanjenosi i iscekivanja lika, u tom trenutku svece se gase i u ogledalu se pjavljuje lik djavola i ruka izlece iz ogledala koja joj ostavlja trajne duboke oziljke na levoj strani lica i odnosi joj razum. Nikada je vise nisu videli van njene sobe u kojoj i dalje gleda otvorenih usta u ogledalo!!!!!

Added (01 Avg 2011, 8:06 Am)
---------------------------------------------
Jedne veceri davnih pedesetih devojka je sanjala svoju baku,koja je inace nedavno umrla. Baka joj je u snu rekla : ,,Idi do mog groba i zabij u zemlju kolac. '' Devojka se momentalno probudila,sva isprepadana i brze bolje krenula na groblje iako nije znala cemu to vodi. Nasla je kolac i krenula onako u dugoj spavacici. Dosla je do bakinog groba,pogledala u ime ispisano na spomeniku a zatim zabola kolac u zemlju bas onako kako joj je baka rekla. Nista se nije desilo. Nasmejala se i pomislila kako je glupa ispala,dosavsi na groblje zbog glupog sna. Okrenula se i uputila se kuci. Medjutim,kad je napravila drugi korak nesto joj nije dalo da se mrdne. Cimnula je jednom,dvaput ali nije mogla da se pomeri . . . Odjednom je samo pala na zemlju.
Sutradan ju je policija nasla mrtvu. Sta joj se desilo? Zabila je kolac preko svoje duge spavacice i zato nije mogla da se pomeri. Mucenica je od straha umrla...............

Added (01 Avg 2011, 8:07 Am)
---------------------------------------------
Evo jedna istinita prica sto je pricao neko nekome smile

-Otisao on kolima po djevojku koja je zivjela pored groblja u Zagoric(Podgorica) ,i izasao on iza auta i stao pored groblja ,pored grobnice a obukao farmerice i bijeli sako ,bilo zima ,zakopcao se on ,naslonio na grobnicu i ceka. Duvao vjetar,nidje zive duse ,i valjda nailazi putem pored groblja neko malo dijete (kasnije se ispostavilo da ima 12 godina) sa kesom,islo iz prodavnice...Prolazi on ,vidi covjeka na grobnicu u bijelo (biste li se uplasili? ) , dijete zastane , i pravi se da ne vidi , polako prolazi pored ,ne gledajuci,ubrzava korak pomalo da sto prije prodje.A ovaj momak budala prava kaze
-"Alo maliiiiiiiiiiiiiiiiiiii" (ono razvlacio kao da je duh)
Ovaj mali ukopa se u mjesto ,pogleda ga i cuti
-"Bojisssssssss li seeeeeeee" - kaze momak
A mali ide polako i kaze:
-"Pomalo"
A momak ludi xexe
-"Bogomi sam se i ja bojao kad sam bio zivvvv"

Znaci dijete je kesu bacilo i ufatilo sprint do kuce hahahaha. Kasnije se ispostavilo da je taj mali,komsija ove mu djevojke , toliko se bio potresa da ga je ovaj momak smirivao

Added (01 Avg 2011, 8:08 Am)
---------------------------------------------
Krvava Meri je duh koji se pojavljuje u ogledalu nakon sto se njeno ime izgovori 3 puta. Cesto se ova igra igra na zurkama. Vecina ljudi koji su upoznati sa ovom legendom se zaustave pre nego sto izgovore ime poslednji put.

U nekim verzijama, ime duha je drugacije kao i broj koliko puta ime mora biti izgovoreno. Kao ime duha spominju se Black Agnes ili Hell Mary.

Igra ide ovako: Stane se ispred ogledala u zamracenoj sobi. Ime Krvave Meri se izgovori 3 puta nakon cega se njen lik pojavljuje u ogledalu. U nekim verzijama dozivanje Meri moze uspeti: samo u ponoc, za vreme punog meseca, onaj ko je doziva mora se vrteti u krug, njeno ime se mora izgovoriti 13 puta i pritom se mora drzati upaljena sveca.

U nekim verzijama, Meri je duh majke, cesto udovice, koja je ubila svoju decu. Takodje u nekim verzijama, Meri je duh mlade majke cija je beba ukradena. Ona je zatim poludela od bola i na kraju se ubila. Tada osoba koja priziva Meri mora reci: "Krvava Meri, ubio sam tvog sina." ili "Krvava Meri, ubio sam tvoju bebu."

Postoji i verzija price u kojoj se duh naziva Mary Worth. U ovoj verziji Meri je greskom optuzena da je ubila svoju decu. Prizivac mora izgovoriti reci: "Verujem u Meri Worth."

Ove igre su cesto test hrabrosti za onog ko je odredjen da priziva duha. Po legendi, Krvava Meri ce posle prizivanja ubiti onoga ko ju je prizvao. ubistvo je uvek opisano kao prilicno nasilno: Meri ce prizivacu iskopati oci, dovesti je do ludila ili je cak uvuci u ogledalo.

U nekim legendam, osoba koja je priziva, ne sme gledati direktno u Meri. Meri se pojavljuje iza prizivaca, pa je ta osoba moze gledati samo preko ogledala. Tada ce Meri toj osobi otkriti buducnost, posebno detalje vezane za brak i decu.

Mnogi veruju da je Krvava Meri povezana sa engleskom kraljicom Meri I. Ona je u istoriji poznata kao Krvava Meri. Kraljica je imala mnogo dece (17-oro), ali su sva umrla jos u detinjstvu. Po verovanjima, Meri je izludela zbog gubitka dece.

Krvava Meri se spominje u filmovima, crtanim filmovima i serijama. Sam ritual prizivanja je uzet za slicna prizivanja likova. Npr: Kendimen (Candyman) ili Bitldjus (Beetlejuice).

Added (01 Avg 2011, 8:10 Am)
---------------------------------------------
MRTVA ZENA

Taksist se nakon napornog radnog dana vraćao kući. Bila je ponoć. Negde pred njegovom zgradom ugleda ženu odevenu potpuno u belo. Stajala je nepomično. Došao je do nje i stao. Otvorio je prozor i upitao da li joj treba pomoć, ili želi da je odveze negde. Žena ga zamolila da je odveze do groblja i pružila mu svežanj novčanica. Odvezao ju je i ostavio pred ulaskom u groblje. Sledeće veče ponovilo se isto.... bila je ponoč, žena je stajala na istom mestu. Opet je zamolila taksistu da je odveze do groblja. Dala mu je više novca nego prošli put. Taksista je, kao i prošle noći, ostavio pred grobljem. Jedne noči kiša je lila kao iz kabla.... ona je ipak stajala na uobičajenom mestu. Skinuo je jaknu i dao joj da se ogrne. Scena se ponavljala sledećih nekoliko večeri A onda je žena nestala. Taksista se navikao na nju, nedostajala mu je. Danima se raspitivao ko je, odakle je. Konačno je saznao da je žena umrla pre deset godina, i da je živela u njegovom najbližem komšiluku! Odvezao se do roblja, hteo je sam da se uveri. Ušavši na groblje, ugledao je njen grob.... na nadgrobnom kamenu je bila njena fotografija. Na grobu je ležala njegova jakna!

Jedne noći, vraćajući se sa vožnje tačno ispred svoje kuće nišao je na misterioznu ženu. Stajala je nepomično..... koa i običnno bila je u belom. Taksista je spustio prozor i rekao: "Dugo te nije bilo. Gde si nestala? Ko si ti?" Žena se približila vratima i rekla: JA SAM ti baba!!! BUAHAAAAAAAAHAA!!!!!

Baka po imenu Lily zivela je sama u stanu na prvom spratu...Sve je bilo lepo dok nisu pocele da joj nestaju stvari...
Posle tusiranja ostavila je peskir pored lavaboa..Okrenula se da nadje svoje donje rublje..Ali posto nije mogla naci ona je morala uzeti peskir i otici u spavacu sobu gde su joj sve stvari..Kada je pogledala na lavabo,nije mogla svojim ocima da veruje...Uzela je drugi peskir i otisla..Pre nego sto je legla stavila je na stolicu stvari koje ce sutra da obuce.....Kada je ustala nije ih bilo..Ponovo baka nista nije preduzela..Rekla je sebi:,,To su samo sitnice koje ja mislim da sam tamo stavila ,a nisam!''
Ona je mislila da ce joj i ubuduce nestajati samo sitnice ali..
Popodne je posle rucka htela ostaviti krpu na sto..Ali njega nije bilo..Pogledala je na prozor a roletne su se odjednom spustile..Cebe na krevetu je padalo...I za cas je bilo na podu..!Baka sada stvarno nije mogla verovati..Okrenula je policiski broj,ali i tada se desilo nesto cudno!
Covek se javio ali kasnije samo je cutao a ponekad bi se culo i vristanje u pozadini..Baka je ispustila telefon..
Otisla je da legne,mislila je da joj nije dobro..
Samo sto je spustila glavu na jastuk telefon je zazvonio..zvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvr,zvvvvvvvrv!
Lily je ustala,digla slusalicu i samo cula:,,Ocekuj me,na vratima!''
Ona je ponovo okrenula policiski broj ali samo joj se ponovilo ono isto..
Odjednom na vratima se neko pojavio..Baka je skupila svu nsagu i sacekala ga da udje..Covek je bio dobro razvijen,a baka mala i sicusna..Kada je pokusala da ga udari njena ruka je proletela kroz njega..On joj je rekao da joj je on ono sve uzimao..i da je on duh..I da sada svakome dolazi duh koji su ga prizivali u mladosti...

Neki teenageri smatraju kako je zanimljivo i zabavno noću se vukljat po groblju - na taj način utažujući žed za paranormalnim ili možda navalom adrenalina ili na kraju krajeva da bi ispali "face" (da, ima i takvih slučajeva). No, osim jeze, straha od pokoje sjenke moguće je da vas s groblja "nešto" i doprati kući. Nešto takvo se dogodilo jednoj teenagerki u Engleskoj. Pošto njeno ime nije navedeno nazvat ćemo je "po naški" Ema.

Dogodilo se to prije kojih 30ak godina kada je Ema zajedno sa svojih par prijatelja, iz onog zadnjeg navedenog razloga, odlučila malo svojim veseljem narušiti mir i spokoj obližnjeg groblja. Na njenu žalost, "groblje" nije mirno i spokojno reagiralo na taj vandalizam.

Jeza u njenom domu započela je tek nekoliko dana kasnije. Prvi znak da nešto ne valja bilo kad se probudila jedne noći, a prikaza starice sjedila je na stolici kraj njenog kreveta. Prema njenim pričama nije se radilo o poluprozirnom entitetu već o jasnom liku, a u tom trenutku nije osjetila da joj želi ikakvo zlo. Naravno da je ujutro kad se probudila na to gledala kao na čudan san. No taj njen "čudan san" nažalost je pokazao kako je više od produkta njene REM faze, jer se ta starica ponovo javljala, ponekad čak i usred bijela dana. Ponekad ju je lik starice pratio po kući lebdeći iznad tla, samo ju promatrajući, ne predstavljajući nikakvu prijetnju. Bar ne u početku.

Jednog dana dok je spremala čaj, nevidljiva sila joj je u ruci "zavrnula" posudu u kojoj je bila pripremljena vruća voda za čaj s namjerom, kako Ema tvrdi, da ju polije tom vrućom vodom. Kako su pojavljivanja starice postala mnogo opasnija od one "faze" kada ju je samo promatrala - Ema je rekla svojoj majci što joj se događa. Nevjerica njene majke vrlo brzo je nestala kada je sama vidjela staricu u hodniku svoje kuće. Pratila ju je do sobe u kojoj je starica jednostavno nestala. No ne zadugo. Kada je Emina majka usisavala kuću nevidljiva sila joj je otela usisavač iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotnom smjeru kad bi ih netko pokušao otvoriti ili zatvoriti, a noću bi jednoličan zvuk poput vrlo glasnog kapanja budio cijelo kućanstvo. No to nije bio zvuk kapanja u što ih je razuvjerio vodoinstalater pošto je pregledao cijelu kuću i nigdje nije našao curenje. Maltretiranje je postajalo sve intenzivnije. Od neobjašnjivih zvukova preko predmeta koji su se naočigled sami pomicali do događaja koji je prelio čašu. Dok je jednog dana sjedila sa svojim ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te počela pričati o nekom drugom životu kao kćer francuskog doktora iz 19. stoljeća. Nakon tog bizarnog događaja Ema je dobila i neke neobjašnjive psihičke moći - savijala je vilicu (baš interesantno kako se ne radi o, u ovakvom slučaju, vrlo često spominjanoj žlici) kad bi ju dodirnula. Nikakve istrage nisu uspjele dokučiti što se događalo u tom domu, a Emina obitelj se iselila.

Čisto iz znatiželje, jednog dana Ema se vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena te je tuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a tada ju je nešto zgrabilo za vrat. Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako se oslobodila i pobjegla glavom bez obzira, a takva znatiželja joj se nikad više nije javila.

Jednom mi je prijatelj rekao da ako ćemo govoriti o dušama mrtvih koje se zadržavaju na Zemlji poslije smrti, zasigurno ih ne bi bilo na groblju pošto je tu tijelo doneseno nakon što ga je duša napustila. Ova priča očito pokazuje suprotno. Narušite im mir i neki bi vam se mogli i osvetiti.

Added (01 Avg 2011, 8:11 Am)
---------------------------------------------
U Dzordziji, tokom 19.veka, farmer i njegova zena su ocekivali rodjenje svog petog deteta. Farmer je znao da ne mogu hraniti i ovo dete, jer su usevi te godine bili izuzetno losi, a oni su i pored toga bili izuzetno siromasni. Kada je zena pocela da se poradja, farmer je pozvao doktora. Ali zena nije znala da su njih dvojica vec ranije napravili plan kako da se otarase deteta. Plan je bio da iznesu dete odmah po rodjenju a da majci kazu da je dete umrlo tokom porodjaja. Tako su i uradili.

Kada je te noci napustio siromasnu kucu, doktor je sa sobom poneo i malog decaka. Odneo ga je na obliznji most i bacio ga u vodu. Zena nikada nije saznala sta su farmer i doktor uradili.

Legenda kaze da tokom oblacne noci tokom punog meseca treba doci na most i parkirati na sredini mosta. Zatim u krug treba posuti puder za bebe. Tada se treba vratiti u automobil, ugasiti motor i svetla i sacekati nekoliko minuta. Tada cete cuti tihi plac bebe. A kada izadjete iz automobila, u krugu cete videti otiske decijih stopala.

i jos jedne:
Abigejl je mala devojcica koja je ubijena u 19.veku. Zivela je u Plimontu, u Masacusetsu. Nikada nije imala dobar odnos sa majkom, ali se situacija dosta pogorsala kada je njen otac napustio kucu.

Otac je bio ribar i dosta svog vremena je provodio van kuce. Abigejl se uvek plasila ocevog odlaska jer je strahovala od majcine reakcije.

Jednog dana su se njeni strahovi i ostvarili. Otac se nije vratio kuci. Majka je krivila Abigejl za ocev odlazak i sav svoj bes je iskaljivala na detetu. Jedne noci, u nastupu besa, majka je izbola Abigejl.

Legenda kaze da ako stanete ispred nihove kuce i kazete "Abigejl, izadji da se igramo" na prozoru ce se pojaviti mala devojcica koja gleda ka moru i mestu odakle je njen otac poslednj put otplovio.
(meni je ova prica vise tuzna nego strasna)

i jos jedna:
mom gradu ima jedna kuca koja je sagradena na zatvoru. Tzv ukleta kuca. Sad se na tom mjestu nalazi nova kuca u kojoj je zivila jedna starica. Moj brat je spavo zajedno sa jaranima u toj kuci. Ta starica je baka od jednog njegovog jarana. Svejedno u toj kuci nikad nije bio mjenjan podrum. vjerovatno nedostatak para. U taj podrum niko nije smjeo ulazit paucina mrak.... Moj brat i njegovi jarani su iz radoznalosti htjeli da udu. Jedan je jaran prvi kreno, a kad je uso vrata su se zatvorila i zaglavila(neobjasnjeno). cuo se je vrisak i dreka i kada su oni provalili vrata on je bio sav izgreban. KAd je doso sebi rekao je da dole je vidio lance zidovi su se rusili, a vrana mu je izgrebala lice.

ovo je skinuto s druge adrese.....nije se meni desilo.....

evo jos jedna-s iste adrese

.Dok je jadan covek svaki dan dolazio kod nas i pricao da u kuci ima duhove,ja sam se smejala.Jedne prilike sam bila kod njega u kuci,imao je nekakavu proslavu,gde smo Ja i moj muz pomagali.Posto sam vec kasno u noc bila premorena otisla sam u sobu da legnem,da se malo odmorim dok se muz ne smiluje da podjemo kuci.Posto je sve bilo zatvoreno,promaja nigde nije mogla biti.Ostavila sam vrata od sobe otvorena i legla.Odjednom vrata su se uz strahoviti tresak zalupila.Naravno nisam ni pomislila o cemu se radi nego sam ustala i otvorila ih ponovo.Medjutim nije proslo ni par sekundi vrata su se opet strahovitom snagom zatvorila.u tom momentu sam osetila jako strujanje hladnog vazduha.Skocila sam ko oparena i izletela.Covek je naravno primetio moju prestrasenost i samo mi je rekao:Jel mi sada verujes.

evo jos jedna:
Evo jedne koju sam ja cuo: U Beogradu cula devojka da ima vradzbina koja pokazuje kako ce izgledati vas muz. Otisla kod jedne stare bake i pitala je za tu vradzbinu. Rekla joj baka kao se vraca ta vradzina ali joj nije rekla negativnu stranu!!!
Otisle devojka kuci srecna. Ponoc i ona pali 4 scece ,po 2 sa leve i desne strane ogledala. Uzela cesalj i pocela laganim pokretima da ispravlja kosu. izgovarala je vradzbinu usput cesljajuci se. Nakon nekoliko sekundi u ogledalu pocinje da se stvara jarko zuta boja i silueta Tela u odelu sa sesirom okrenuta ledjima. Zapanjena devojka je nastavila da se ceslja polagano usporavajuci izgovaranje vradzbine . Silueta je pocela da joj se okrece! Nastavila je sa izgovaranjem ali prestala da se ceslja od zapanjenosi i iscekivanja lika, u tom trenutku svece se gase i u ogledalu se pjavljuje lik djavola i ruka izlece iz ogledala koja joj ostavlja trajne duboke oziljke na levoj strani lica i odnosi joj razum. Nikada je vise nisu videli van njene sobe u kojoj i dalje gleda otvorenih usta u ogledalo!!!!!

Strasno? Imate bolju? Pisite da se prepadamo!

i jos:
Bio jedan bracni par u jednoj kuci.Covek je radio na groblju cistio lisce jer je bila jesen.
Oni nisu imali dece,imali su jedno od 5-6 godina ali je umrlo od neke bolesti.Mislili su da je umro i zakopali ga na nekom groblju na kojem ovaj covek radi.
Zena je stalno isla sa covekom na groblje da cisti...ona je ostajala u automobilu sama.Kada je on otisao da cisti lisce na grobovima ona je upalila radio i slusala jednu pesmu...Kada samo odjednom se cuje neki glas..Ona nije smela da se okrene jer je videla na ogledalu neko dete.Razmislila je dali je to bilo njeno dete.To dete je bilo puno krvi,bez noktiu na prstima.Zena je nekako brzo izasla iz auta i potrcala ka njenom coveku.Odma mu je rekla da iskopa grob od njenog deteta.on se zacudioi poceo da kopa.
Kada su sve iskopli i otvorili grob..............bilo je dete bez noktiu i sve je bilo puno krvi i na onom poklopcu sa kojim se zatvara sanduk bilo je sve izgrebano.Oni su hteli da udju u auto brzo ali je sve bilo zakljucano.Oni su otisli i videli su dete da ide za njima.
Dete se stvorilo ispred njih i samo je pitalo sto??i ja ko je vrisnulo...oni su oped otrcali ka groblju i trcali i samo se cuje kako neko vrisne jako!AAAAAAAAAAAAAAAA!!!!...!!!!
To je bila zena....i posle covek i on padne i nabode se na jedan siljak i umre.Oboje su poginuli i dete je bilo srecno jer je sada sa njim,ali se isto tako osvetilo jer su to dete zakopali ZIVOG!!!

Added (01 Avg 2011, 8:12 Am)
---------------------------------------------
evo jedne:
bio jednom jedan posxtar i on je oswojio nagradnu igru “krstarenje za 1 osobu” ...ukrcawajuci se wideo je jednom musxkarca koji je bio bled i sa krrrrwawim ochima ! ushao je u swoju kabinu i raskomotio se..odjednom je ushao onaj jeziwi chowek,nabacio zlogan osmex i rekao da obawezno dodje na weceru,bice iznanadjenje !!!ukriwio je glawu i izashao...kada je poshtar stigao na weceru wideo je da su swi mrrrtwi..UBIJENI...samo je bila jedna dewojcica koja mu je rekla.."cudowishte..na owom brodu...” i odjednom skocila preko palube..kada se okrenuo wideo je onog choweka koji je rekao “ja uwek odrzawam swoja obecanja..."cowek se nekako izwukao i posle nekoliko god saznao da je taj chowek poginuo pre 13 godina u istom danu na istom mestu..u brodolomu..poshtar i dan danas ide na terapije jer josh uwek nemoze da preewazidje traumu.

Added (01 Avg 2011, 8:13 Am)
---------------------------------------------
Australka Renee English tvrdi da je na fotografiji uhvatila duhove djece koja se igraju dok je nedavno s obitelji bila u lovu na duhove na mjesnom groblju u Pictonu na sjeverozapadu Australije, gradu koji neki smatraju najukletijim australskim gradom
Lokalna legenda kaže da bi dvoje djece na spornoj fotografiji mogli biti David Shaw i Blanche Moon koji čak nisu ni umrli u isto vrijeme već s ukupno čak 60 godina razlike. Blanche je umrla 1886. godine kad su je prignječila kola na kojima se igrala s drugom djecom, dok je David bio sin svećenika, a umro je 1946. od dječje paralize.

U lov na duhove turiste je lani do svoje smrti vodila lokalna povjesničarka, a tradiciju su nastavili njezin suprug i kćer, John Vincent i Jenny Davies budući da se Picton smatra najukletijim australskim gradom.

Renee English, koja je duhove djece uhvatila objektivom svog fotoaparata, kaže da je bila skeptična prije nego je te subote 9. siječnja ove godine krenula u lov na duhove.

"Kad smo stojeći na obali gledali prema groblju ja sam samo fotografirala i šalila se na račun cijele situacije te pitala: 'gdje su duhovi i kad će se pojaviti?'. Znam da nikog nije bilo na groblju kad sam slikala. Jedini ljudi koje smo vidjeli bila je četveročlana obitelj koju smo sreli deset minuta kasnije, a ti klinci se nisu odvajali od svojih roditelja.

Kad sam skinula slike na kompjutor i ugledala djecu na njima svaka mi se dlaka na tijelu naježila. Te noći uopće nisam mogla spavati i više nikad neću pogledati nijedan horor film. Nikad nisam vjerovala u duhove, ali sad me to zaintrigiralo", tvrdi prestrašena Blanche.

Added (01 Avg 2011, 8:13 Am)
---------------------------------------------
-Jedna dewojka je imala dechka koji je imao strashnu sudbinu (cela porodica mu je misteriozno ubijena).Dewojka je chula prichu o 'Dami u ogledalu' koja kazhe-
'Ona dewojka koja uspe da u najmrachnijoj prostoriji pred ogledalom sacheka Damu i ne uplashi se,bitje najlepsha dewojka na swetu,a ako ne uspe,Dama tje je uzeti'
Narawno,dewojka je htela to da uradi ali nije smela sama.Uspela ja da nagowori swojeg dechka da to uradi sa njom,rekawshi mu da je to obichna igra.
I tako,zatworili su se u mrachno kupatilo bez prozora,i u potpunom mraku stali pred weliko ogledalo...
Dewojka je dugo gledala u ogledalo u kojem nije mogla wideti ni sopstweni odraz.Swe je bilo crno.Njen dechko i ona su se chwrsto drzhali za ruke.Odjednom,u ogledalu je pochela da se pojawljuje zastrashujutja bela haljina,isprljana krwlju.Zhena u ogledalu krila je lice izgrebanim rukama a crna duga kosa joj je padala preko ramena i ruku.Iznenada je sklonila ruke sa lica i dewojka je jako wrisnula.Swe je opet postalo crno...
Dechko je osetio da wishe ne drzhi njenu ruku.Doziwao je i plakao od straha ali nje nije bilo.Primetio je njen odraz u ogledalu.Okrenuo se,ali ona nije bila iz njega.Bila je u ogledalu.On je glasno wrisnuo,razbio ogledalo iz kojeg je potekla krw i krenuo napolje,ali wrata nisu mogla da se otwore!!!Pao je u neswest...
Kada se probudio,lezhao je u krwi.Pogledao je sebe i wideo da nije nigde ranjen-krw nije bila njegowa.Nishta nije osetjao,nije ga ni bilo briga.Ostao je sam na swetu...
Wrata su bila shirom otworena.Izashao je...
Po izlasku,uzeo je sliku njegowe dewojke i njega na kojoj su bili zagrljeni i na pozadini slike napisao neshto a onda se wratio u ono isto kupatilo,uzeo komad oshtrog stakla od razbijenog ogledala i isekao sebi wene...
Na pozadini slike je bilo nacrtano samo srce,koje je posle njegowe smrti postalo samo mrlja krwi..

Added (01 Avg 2011, 8:16 Am)
---------------------------------------------
Muž i žena su bili presretni kada im se rodila prekrasna djevojčica. Djevojčica je narasla i slavila svoj 4. rođendan. Uz poticaje prisutnih nagnula se nad tortu da ugasi svjećice kada joj je plamen zahvatio plave kovrče kose. Djevojčica je počela vrištati od boli i plave oči su joj se ispunile suzama. Prije nego su prisutni odreagirali plamen joj je ostavio velike opekline po licu. Otac je pozvao hitnu dok je djevojčica ridala na majčinim rukama. Hitna je stigla i krupni doktor je unio djevjčicu u vozilo. Roditelji su željeli s kćeri otići u bolnicu ali je liječnik rekao da bi bilo bolje da ostanu kod kuće i da će im telefonom javiti kako je prošla operacija. Nakon gotovo 5 sati čekanja iz tišine se začuo telefon. Majka je pohitala i podigla slušalicu kada je čula najgoru stvar u svojem životu: "Vaša kćer je preminula". Na pogrebu djevojčice je vladala velika žalost. Kada su ožalošćeni roditelji stigli doma zazvonio je telefon. Majka je podigla slušalicu i sa druge strane je začula glas svoje kćeri: "Mama, moja svjećica se još nije ugasila". Majka je mislila da joj se pričinilo iako joj je iste noći u san došla njezina kćer i ponovila iste riječi: "Mama, moja svjećica se još nije ugasila". Majka je svaku noć sanjala isti san te je zatražila pomoć liječnika. Kada se vratila kući s naizgled uspješne terapije otišla je u sobu svoje kćeri, otvorila vrata i ostala je bez daha. Hladni žmarci su joj prolazili leđima dok joj je pogled bio usmjeren na lutkicu koja je stajala na krevetu njezine kćeri. Bio je to najdraži medvjedić njezine kćeri. Pitate se što je u tome neobično? E pa neobično je upravo to što je njezina kćer bila pokopana s tim medvjedićem koji je sada stajao na njezinom krevetu. Žena je zgrabila medvjedića ptrčala na groblje te zahtjevala da otvore lijes njezine kćeri. Kada su otvorili lijes imali su što vidjeti. Unakaženo lice djevojčice, potpuno izgreban lijes i utvrđeno je da su svi prsti djevojčice pojedeni..........

Djevojčica po imenu Kristina, jako je voljela lutke i imala je kolekciju lutaka. Jednoga dana u njezinom gradu se otvorila prodavaonica lutaka. Osobito joj se svidjela jedna lutka koja je dizala ruku i imala ispružena dva prsta. Roditelji su udovoljili njenoj želji, ali pri kupnji, prodavačica im je rekla da ne smiju Kristinu ostaviti samu s lutkom! Roditelji to nisu shvaćali ozbiljno. Nakon nekoliko dana, roditelji su morali na poslovnu večeru. Kada su se vratili, čekao ih je zapanjujući prizor - mrtva djevojčica, njihova Kristina. Pokraj nje je bila polegnuta krvava lutka, koja je sada pokazivala tri ispružena prsta - treća žrtva!!!!!!!!!!!!!!!!!!

U jednom malom gradu je živio mladi bračni par, Marko i Ivona sa svojim petogodišnjim sinom Nikolom. Oni su često odlazili vikendom u svoju vikendicu na jezeru. Jednom Ivona nije mogla ići, pa su otišli sami Marko i njegov sin. Marko je malo previše popio i nije ni primijetio da se njegov sin utapa u jezeru. Kada je primijetio da nema njegovog sina, brzo je došao k sebi i odmah ga počeo tražiti. Kada je pogledao u jezero, vidio je beživotno tijelo njegova sina kako pluta po jezeru. Pokušao ga spasiti, ali više nije ništa mogao.

Kada je to doznala njegova žena, ona ga je zauvijek krivila za to. On je rekao da on nije ništa mogao učiniti i da ne može njega kriviti za tu nesreću. Njih dvoje više nisu mogli ostati u svom gradu, zbog toga što je tu bilo previše uspomena na sina, pa su se odlučili preseliti u drugi grad, Ličku Rječinu. Prodali su svoju staru kuću i vikendicu i kupili su jednu kuću u Ličkoj Rječini.

Nedugo nakon useljenja, često ih je noćima budio dječji plač. Ali nikako nisu uspjeli saznati odakle dopire taj plač. Kada bi krenuli da čuju odakle dolazi plač, on je brzo prestao. Oni su nastavili spavati. Mislili su da netko od susjeda ima dijete, i da ih njegov plač budi.

Nakon nekoliko dana kada im je to postalo već čudno, pitali su sve susjede da li imaju dijete ili da li čuju plač, ali nitko od susjeda nije imao dijete, a nisu ni čuli plač.

Jedne noći probudila se samo Ivona i ona se digla iz kreveta da vidi odakle taj plač dolazi, ali ovaj put nije prestajao brzo. Zvuk plača je vodio Ivonu do jedne male sobice na tavanu. Kada je otvorila vrata od sobe, u sobi je vidjela samo sjenu jednog djeteta. Ivona je upitala dijete zašto plače, a dijete je počelo glasnije plakati, a nakon toga počelo nešto nerazumno govoriti. To je postajalo sve glasnije i glasnije i već se moglo razumjeti da je dijete reklo:

''Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv!''

Kada je Ivona to čula, a već je sama krivila Marka za sinovu smrt, potpuno je izgubila kontrolu nad sobom i otišla je u kuhinju. Uzela je nož i otišla kod muža u sobu i počela ga je bosti nožem i vikala: ''Ovo je za Nikolu!!!''

Kada je Ivona vidjela što je učinila, znala je ne smije zvati policiju, jer bi ju sigurno osudili za ubojstvo. Odvukla je njegovo tijelo u podrum, izbacila svu hranu iz zamrzivača i stavila je njegovo tijelo unutra. Počistila je svu krv u kući. Sljedeći dan je rekla susjedima da je Marko otišao poslovno iz grada.

Sljedeću noć je ponovno čula dječji plač i ponovno otišla gore. Tamo je opet vidjela sjenu djeteta i ponovno je čula:

'' Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! ''

Sada joj nije bilo jasno što sada dijete hoće. Ona je rekla: ''Osvetila sam se za tvoju smrt, što sada hoćeš da učinim?''. Dijete je odgovorilo: ''Učini mu ono što je on učinio meni.''

Ivoni nije bilo jasno što treba učiniti. Sljedeći dan dok je razgovarala sa susjedom saznala je da su bivši stanari imali dijete koje je nestalo i nikad nije pronađeno. Ako ju zanima više o tome, trebala bi pitati bivše stanare. Rekla joj gdje oni žive.

Ivona je odmah otišla kod njih i pitala ih što je bilo s djetetom, na što su oni odgovorili da ni oni ne znaju. Rekli su da ga je policija tražila godinu dana ali ga nije uspjela pronaći.

Ivona im nije vjerovala, pa se malo propitala kod susjeda. Oni su rekli da je otac često tukao dijete i zatvarao ga u sobu na tavanu. Majka je uvijek bila protiv toga, ali je on i nju tukao, pa se ona nije smjela previše buniti. I rekli su još da se govori da je otac ubio dijete.

Ivona je sljedeću noć otišla gore u sobu i pitala dijete što treba učiniti. Dijete je samo govorilo: ''Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu.''

Sljedeće jutro Ivona je otišla u dvorište do ruža i tamo je sve izgledalo normalno, a onda je počela kopati kod ruža i našla je kosti. Odmah je posumnjala da su to kosti djeteta. Odnijela je kosti odmah policiji. Policija je otkrila da su to kosti nestalog djeteta. Policija je odmah uhitila majku i oca djeteta.

Ivona je otišla na tavan u sobu i dijete joj je samo reklo: ''Sada sam slobodan. Hvala.''

Nakon što je to rekao nastala je jaka bijela svjetlost u sobi i kada je nestala, soba je izgledala potpuno normalno.

Nakon što joj je umrlo dijete i nakon što je ubila svoga muža bez pravog razloga bila je u prevelikoj depresiji i uzela je onaj nož s kojim je ubila muža i počinila samoubojstvo.

Sljedećeg jutra stražari su pronašli u ćeliji oca djeteta očevo beživotno tijelo s veoma bolnim izrazom lica. Mrtvozornik je otkrio da je umro od nedostatka kisika, baš kao da je sahranjen u zemlju živ. Majka je puštena iz zatvora zbog nedostatka dokaza protiv nje.
Policija je pronašla tijela Marka i Ivone u kući. Kuća je poslije prodana nekom mladom bračnom paru.

Obećanje

U Ličkoj Rječici živjela su dva mladića koji su se zvali Marko i Stjepan. Oni su bili najbolji prijatelji, toliko da su jedan drugom obećali da će biti kumovi jedan drugom kada su budu ženili. Uzeli su nož i zarezali su ruku i spojili ih da to obećaju i krvlju.

Kada su odrasli, postali su jako različiti ljudi. Marko je bio dobar čovjek, radio je na imanju svoga oca, bio je vrijedan, uvijek je htio pomoći. Stjepan je bio nezaposlen, trošio je puno novaca svojeg oca u barovima i na kockanje. Marko ga je upozoravao da mu to nije dobro i da bi se trebao negdje zaposliti, ali mu je Stjepan rekao da se ne brine za njega. Jednog dana Stjepan je izgubio puno novaca na kartanju, a nije više imao od koga posuditi i sljedeće jutro je pronađen mrtav u jednoj uličici.

Marko je nekoliko mjeseci redovito posjećivao Stjepanov grob na malom lokalnom groblju nedaleko od grada. Marko je znao da mora nastaviti svoj život, što je i učinio. Godinu dana kasnije upoznao je jednu mladu djevojku koja se zvala Marija, koja se tek doselila u grad. Šest mjeseci poslije odlučili su se vjenčati.

Tada se Marko sjetio obećanja koje je napravio sa Stjepanom dok su bili djeca. Stjepan je bio mrtav, pa, jasno, nije mogao mu biti kum. Ali Marko je osjetio da barem treba poštivati svoje obećanje i pitati ga, bio on živ ili mrtav. A, osim toga Marko je bio i malo praznovjeran. I smatrao je da bi Stjepan mogao doći kao duh i uništiti njegov život ako ga ne pita.

Jedne noći Marko je otišao na mjesno groblje. Otvorio je vrata groblja koja su glasno škripala dok ih je otvarao. Otišao je do Stjepanovog groba i rekao mu o planovima za vjenčanje. ''Sjećaš li se onoga što smo si obećali dok smo bili djeca?'', pitao je Marko. ''Bilo bi lijepo kad bi mi mogao biti kum, ali kad si mrtav i…….''

Ali prije nego što je Marko završio rečenicu, osjetio je da tlo počinje podrhtavati pod njim. Postajalo je sve jače i jače, i svjetlo se pojavilo na nebu. Otvorila se velika rupa tamo gdje je bio Stjepanov grob. Marku se krv sledila u žilama kad je se Stjepan počeo polako dizati iz zemlje, njegovo lice je bilo isto kao kada je sahranjen.

''Lijepo od tebe što si došao i pitao me.'', rekao je Stjepan. ''Mislio sam da nećeš nikad doći.'' Marko je jedva progovorio: ''Pa…….ti si bio mrtav, kako to da se nisi uopće promijenio?''

''Ne puštaju ljude u Raj tko je nešto obećao i nije ispunio.'', odgovorio je Stjepan. ''Tako sam ja ležao ovdje cijelo vrijeme. I bit ću i dalje prisiljen, ako mi ne daš da ispunim obećanje i budem ti kum na tvom vjenčanju.''

Marko je shvatio da ne može ništa drugo nego pomoći prijatelju. Tako je on njega odveo u grad. Ne moram ni reći kako su građani bili prestravljeni i začuđeni kada su vidjeli Stjepana, kojega su sahranili prije godinu dana, koji se vratio nazad živ. Kada su vidjeli da je isti kao što je bio, stanovnici su ga počeli ponovno prihvaćati, iako je već bio mrtav.

Došao je i dan vjenčanja, svi su se zabavljali do ranih jutarnjih sati. Dok je Marko uživao u sporom valceru sa Marijom, Stjepan ga potapšao po ramenu i rekao:

''Vrijeme je da idem. Bilo bi lijepo da me ti otpratiš do groblja. Tako se možemo oprostiti…''

Marko je poljubio Mariju i rekao: ''Vratit ću se ovdje, obećajem ti.''

Njih dvojica su krenuli na groblje, većinom su šutjeli. Stjepan je gledao u sjaj zvijezda s osmijehom na licu. Kada su došli do groblja Stjepan je otvorio vrata, a sada nisu bili s druge strane stari, kameni grobovi, nego zlatni put koji vodi kroz predivnu šumu sa šarenim voćkama. Pjesma ptica je bila nešto najljepše što je Marko ikad čuo.

''Da li je to Raj'', Marko je pitao Stjepana

''Mora biti'', odgovorio je Stjepan. ''Ali ti ne možeš ići, još nije tvoje vrijeme. A usto ti imaš i ženu koja te čeka u gradu.''

Marko je znao da mora ići nazad, ali nije mogao maknuti pogled s tih ljepota Raja. ''Mogu li ići s tobom?'', pitao je Marko. ''Izaći ću za nekoliko minuta, obećajem. Moram vidjeti kako je unutra.

Stjepan je znao da Marku duguje uslugu, pa mu je dopustio da ga slijedi unutra. Oni su šetali kroz predivne šume, livade i plaže, Marko je razmišljao o tome kako je to ljepše tisuću puta nego što su govorili da će biti. Marku su došle suze na oči od tih svih ljepota.

Kada je pogledao na sat, začudio se što je već prošao jedan sat otkako je on ovdje, a izgledalo je samo kao da je prošlo samo nekoliko minuta. Marko je htio nastaviti hodati, ali je ipak potapšao Stjepana po ramenu i rekao da mora ići.

''U redu onda.'', rekao je Stjepan s osmjehom. ''Možda ćemo se vidjeti jednog dana.''

Rekavši to, svijet oko njih je nestao i Marko se ponovno našao na mračnom groblju. Nije mogao dočekati da dođe u grad i kaže Mariji što ih čeka s druge strane. Ali dok je hodao grobljem primijetio je da se nešto čudno dogodilo. Staro, malo groblje sada je bilo popunjeno novim grobovima, velikim spomenicima i mauzolejima.

Kad je došao u grad, pomislio je da je skrenuo negdje s puta i došao u krivi grad, jer je grad bio pun visokih zgrada od stakla i čelika. Ljudi su bili čudno obučeni i gledali su u njega kao da je neko čudovište. ''Gdje sam ja?'', upitao je prolaznika. ''Ti si u Ličkoj Rječici.'', odgovorio mu začuđeno. ''Što je s tobom? Da li si pijan ili što?''

Marko je već bio prestravljen. Pitao je po gradu za Mariju, ali nitko nije čuo za nju. Pokušao je naći svećenika koji ih je vjenčao, ali bezuspješno. Tamo je naišao na jednog svećenika kojem je ispričao cijelu priču o tome kako je otišao na groblje odvesti mrtvog prijatelja i ostalo. Svećenik se počeo smijati i naravno nije mu vjerovao i rekao je:

''Nemoj govoriti gluposti. Čuo sam tu staru priču o duhovima već milijun puta.''

''O čemu govorite?'', pitao je Marko.

Svećenik je zapalio cigaru i tada je rekao Marku da je to stara priča o mladoženji koji je nestao na dan vjenčanja, a mlada, kada je vidjela da je on nestao, razboljela se i umrla.

''To nije moguće!!!'', vikao je Marko.

Svećenik je izvadio debelu, prašnjavu knjigu s vrha police. Otvorio je knjigu i rekao:

''Ne kažem da je to istinita priča, ali imam stare crkvene spise o tome.''

Našao je zapis o vjenčanju, pokazao ih Marku i rekao: ''Vidiš? Evo ih, vjenčani prije 150 godina.'' Marko je pogledao u zapis i ''smrznuo se''. Imena koja su pisala su bila Marija i Marko.

Marko nije ispunio ono što je obećao Mariji da će se vratiti, a nije se vratio. Marko nikad nije povjerovao da ga nije bilo 150 godina. Marko je otišao ponovno na groblje i nikad se više nije vratio. Nitko ne zna što je bilo s njime. Zapravo, govori se da njegov duh još uvijek luta starim dijelom groblja u Ličkoj Rječici, izvan Raja. Ako želite ići pomoći njemu da nađe Mariju, bolje nemojte, zbog toga što je već bilo desetak slučaja da je netko otišao na taj dio groblja i nikad se nije vratio.

Tatjana je stavila ruke dublje u džep da joj bude toplije, vjetar je nosio snijeg u njeno lice. Oko nje su bile samo visoke zgrade. Ceste su bile potpuno prazne. Nitko osim nje nije hodao ulicom. Tatjana je poželjela da ne mora tako kasno hodati kući sama, ali zbog posla u jednom kafiću, ponekad je radila do kasno. Tako je hodala dok nije došla do jedne male uličice kroz koju je morala proći na putu do kuće. Polako je ušla u uličicu. U ulici nije bilo nikakvih svjetala. Ulica joj je izgledala puno duža, nego što izgleda po danu.

Tatjana je bila jako uplašena, hodala je brzo ne gledajući nigdje na stranu. Jedina stvar koja joj je davala snagu da ide dalje je bilo to da će brzo stići kući.

''Što je to bilo?'', pomislila je Tatjana nakon što je čula nešto poput koraka.

Uhvatio ju je još veći strah kad je ponovno čula zvuk cipela iza nje.

Stala je. Počela se okretati da vidi tko je to. Nije nikog vidjela, oko nje je bio samo mrak.

''Ima li koga?'', počela je dozivati nekoga.

Nakon što je malo promislila, shvatila je da bi bilo bolje da nije ništa rekla. Ako ju netko slijedio, on bi mogao opaziti intenzivni strah u njenom glasu. Opazio bi njenu ranjivost.

''Ti si dobro, nitko te ne slijedi.'', Tatjana je to ponavljala u sebi.

Jedino što je sada željela je bilo da bude u svome sigurnom stanu.

Osjetila je da ju je netko uhvatio s leđa. Htjela je pobjeći, ali nije se mogla pomaknuti. Čula je jedan glas iza leđa. Osoba je tiho rekla: ''Dobra večer''

Okrenuvši se, našla se licem u lice s nepoznatim čovjekom. On je bio u ranim dvadesetim godinama, s crnom kosom i crnim očima. Koža mu je bila blijeda, bez ikakve boje.

Tatjana je samo šutjela i gledala u njega. Njezino srce je lupalo glasno.

Tatjana se uspjela otrgnuti od njega i počela je trčati u smjeru u kojem je pretpostavljala da je njezina kuća. Jurila je niz ulicu i već se zadihala od trčanja. Već je pomislila da će joj noge otkazati od trčanja, kad se pojavio čovjek ispred nje.

Tatjana je naglo stala.

''Bezobrazno je otići bez pozdrava.'', rekao je čovjek.

On se smijao i njegove oči su pregledavale područje.

''Šta hoćeš?'', počela je vikati Tatjana.

''Mi…….samo hoćemo razgovarati'', rekao je čovjek.

''Mi…….?'', pitala je Tatjana.

Po prvi puta Tatjana je primijetila oko sebe još nekoliko ljudi koji su je okruživali u krug. Stajala je tamo bespomoćno.

Kako bi ona voljela biti doma, sigurna u svome domu….

Zatvorila je oči i spustila se na koljena. Tople suze klizile su niz njeno lice. Osjetila je da joj nešto probolo vrat. Taj probod bio bezbolan i kao da ju je samo uspavao.

Tatjana se probudila u hladnom znoju. Tatjana je shvatila da je doma u krevetu, živa i zdrava u svome sigurnome krevetu. Samo čudna noćna mora, prekinule njen san.

Ali sve je izgledalo tako…….stvarno. Da li je ona stvarno to sve sanjala?

Tatjana je ponovno legla i stavila glavu lagano na jastuk. Povukla je prekrivač preko ramena sretna što je kod kuće.

Ali nešto nije bilo u redu.

Njezin vrat je bio vlažan s gustom tvari. Nečim gušćim nego znoj. Prošla je rukom po vratu i pogledala u ruku. Boja s njezina lica je potpuno nestala.

''Krv'', viknula je Tatjana.

Krv je curila s njena vrata. Njezina bijela majica je skoro cijela postala crvena.

Tatjana je otvorila usta i ispustila veoma jaki vrisak…..

Helena je išla u restoran u studentskom domu u Ličkoj Rječini. Ona je bila prva godina fakulteta.

U restoranu je ugledala jednog zgodnog mladića. Pogledala ga je i nasmijala se. To je bilo Ivan. On je išao s njom na kemiju. On je smatrala da on izgleda neodoljivo u odijelu za kemiju.

On je nju opazio, nasmiješio se i pozvao je da dođe kod njega za stol. Ona je uzela svoj tanjur i polako koračala na drugi dio restorana da joj slučajno ne bi ispao tanjur ili prolila sok.

Kada je sjela, on ju je pitao kako je provela dan, odakle je, što ju zanima...

Navečer kada je u svojoj sobi sjela za svoj stol s bilješkama iz kemije, knjigama iz hrvatskoga i povijesti, htjela se koncentrirati na učenje, ali nije mogla jer je stalno mislila na Ivana. ''Moram priznati'', rekla je sebi, ''Mi imamo mnogo toga zajedničkoga.'' Nije mogla prestati misliti kako je on dobar i lijep. Nakon sati povijesti on ju čak otpratio do njezine sobe.

Nije mogla prestati misliti na njega da je jedva čula neko kretanje u svojoj sobi. Kad je okrenula glavu, vidjela je kako neka djevojčicu ulazi u kupaonicu iz njezine sobe.

Pomislila je da je neko dijete ostalo ovdje nakon što su njegovi roditelji otišli. Helena je polako otišla do kupaonice. Kada je ušla unutra nije nikoga vidjela. To ju je veoma zbunilo. Ona je bila sigurna da je vidjela kako netko ulazi.

Pomislila je da se sigurno skriva ispod tuša. Pomaknula je zavjesu ispred tuša, ali nije je bilo ni tamo. Pretražila je cijelu kupaonicu, ali tamo nije bilo nikoga.

Helena je vrisnula. ''Ubijte ga! Ubijte ga! Ubijte ga!'' Miš je iskočio od nekuda i otrčao u sobu. Odmah je zgrabila metlu i potrčala u sobu da ubije to malo stvorenje.

Kada je ušla u sobu brzo je stala. U sobi je stajala djevojčica koja je izgledala poput anđela. Izgledala je kao da ima 4 ili 5 godina. Djevojčica je imala bijelo plavu haljinu na sebi.

Kleknula je pred djevojčicu. ''Odakle si došla?'', Helena je pitala djevojčicu smiješeći se.

Djevojčica je samo tamo stajala gledajući u Helenu, ali kao da ju zapravo ne vidi.

Vrata njezine sobe su se otvorila. To je bila Josipa iz susjedne sobe. ''Hi, Helena'', rekla je Josipa zabrinuto. ''Ja i Ivana smo čule tvoj vrisak. Došla sam vidjeti da li je sve u redu.''

''Sve je u redu'', odgovorila je. ''Ma samo me iznenadio jedan miš u kupaonici, osim toga, dobro sam.''

''To je dobro'', odgovorila je Josipa. ''Vidimo se sutra ujutro na doručku.''

''Ej samo još nešto, da li si ti ikada vidjela ovu djevojčicu? Nisam ju nikada vidjela oko doma, pa pretpostavljam da ju netko od roditelja izgubio ovdje.'', rekla je Helena.

Josipa ju je pogledala zbunjeno. ''Koju djevojčicu?''

''Pa ovu……ovdje.'' Kada je Helena pogledala, više nije bilo djevojčice.

''Mislim da samo trebaš odspavati.'', rekla je Josipa. ''Još si u šoku od onog miša. Vidimo se ujutro. Laku noć.''

''Da, laku noć.'' Heleni je to bilo čudno kako je nestala, a bila je tamo prije sekundu.

Dva i pol sata kasnije, nakon što se otuširala, obukla omiljenu pidžamu i oprala zube, legla je u krevet da spava.

Zatvorila je oči i razmišljala o domu. Tada je osjetila da ju netko gleda.

Kada je otvorila oči, vidjela je da na krevetu stoji djevojčica. ''Ti se baš voliš pojavljivati u kasnim satima.'', rekla je Helena.

''Da li bi mi željela reći svoje ime?'', pitala je Helena. Djevojčica je samo gledala u Helenu, kao da ju proučava.

Helena je dotaknula njezino lice. Njezini obrazi su bili ledeni. A njezine oči, imala je duboke, plave oči, a njezin pogled je bio tako tužan.

Djevojčica je pogledala u Helenu i ispustila je tihi vrisak. Crvena crta je počela nastajati na njezinom vratu i krv je počela sukljati iz vrata.

Dok je Helena gledala u strahu i čuđenju, djevojčica je odjednom nestala.

Sljedeći dan Helena je zaključila da je to sve samo bila noćna mora, ali da bude sigurna u to, otišla je u knjižnicu da provjeri da li je neka djevojčica ovdje ubijena. Bila je veoma potresena time i nadala se da neće pronaći ništa o djevojčici i da je to sve samo bila samo noćna mora.

Helena je već skoro odustala od potjere kada je ugledala novinski članak:

''Nerazjašnjeno ubojstvo u fakultetu u Ličkoj Rječini još muči policiju.''

''Četverogodišnja djevojčica Marija Duvnjak je pronađena mrtva u sobi svoje starije sestre. Marija i njena majka Ivona su ostali preko vikenda s Marijinom sestrom Nikolinom, studenticom na fakultetu.''

''Ivona i Nikolina su obilazili fakultet kada je, sudeći prema izjavama svjedoka, netko ušao u sobu gdje je bila Marija. Nakon kraćeg vremena, iz sobe se čuo jedan vrisak. Kada su ušli u sobu, našli su Mariju kako leži na podu, razrezanog vrata u lokvi krvi. Policija nije uspjela naći niti jedan otisak prsta, DNK uzorak i niti jedan korisni dokaz.''

Helena je okrenula sljedeću stranu i ugledala sliku djevojčice. Kada je vidjela sliku, vidjela je da je to ta djevojčica. Bio je onaj isti pogled u djevojčičinim očima, koji je izgledao kao je djevojčica izgledala veoma tužno. ''Kad bi mi bar mogla reći tko ti je to učinio.'', rekla je Helena tiho.

''Hi, Helena!'', rekao je netko iza nje. Okrenula se i nasmijala. ''Hi, Ivan! Kako si?''

''Dobro'', odgovorio je. ''Što čitaš?''

''Ništa. Baš sam se spremala da idem.'', odgovorila je Helena.

''Super. Što kažeš da te otpratim do tvoje sobe'', rekao je Ivan.

Ona je pristala, pa su oni krenuli. Blizu njezine sobe, pojavila se djevojčica od nikuda. Helena se iznenadila kada je vidjela da je Ivan pogledao u djevojčicu i rekao: ''Vratila se iz drugog svijeta, djevojčice?''

Djevojčica je pogledala u Helenu s nekim smiješkom na licu.

''Uskoro je vrijeme.'', rekla je djevojčica Heleni s nježnim, dječjim glasom.

Ivan je pokušao udariti djevojčicu, ali kao da je udario u vjetar. Njegova ruka je prošla kroz njezino tijelo, kao da ona tamo ne stoji.

Ona je pogledala ponovno u Helenu i nasmiješila se i rekla: ''Uskoro je vrijeme''

Ivan je pogledao u Helenu s mržnjom u njegovom pogledu, izgledao je kao da je neka potpuno druga osoba. Uhvatio ju je za ruku i počeo ju vući iza zgrade.

''Ivane, što radiš!!'', vikala je plačući histerično.

''Ono što planiram učiniti od dana kad sam te prvi puta vidio.'', rekao je mirno, premirno.

Kada ju je odvukao iza zgrade, strgao je odjeću s nje, izvadio svoj lovački nož i prerezao je Heleni vrat.

''Studentica pronađena iza ženske spavaonice u fakultetu u Ličkoj Rječini.'', pisalo je u sutrašnjim novinama.

''Devetnaestogodišnja djevojka Helena Ivaković je pronađena mrtva jučer u 15:30 sati iza ženske spavaonice. Nisu pronađeni otisci prstiju ili DNK uzorci. Ubijena je lovačkim nožem. Sumnja se na samoubojstvo.''

Added (01 Avg 2011, 8:16 Am)
---------------------------------------------
Isla 4 decaka kroz sumu pao je mrak culi su se samo zvukovi vukova.Jedan od njih se zvao Toma i hteo je da ih uplasi.Rekao je da mora nesto da vidi da ga drugovi sacekaju tu.Otisao je u jednu pecinu i krenuo da zavija kao vuk Auuuuuuuuuuuuuuu.Njegovi drugovi su premrli od straha i krenuli su tomu da traze pa da sto pre odu.Kad su dosli do pecine toza je naglo iskocio i uplasio ih.Svi su se smejali i odjdnom su culi kako u pecinio neko govori hej malii dadji ovamo pomozi mi umirem.Udario je jak grom i krenula je da pada kisa.Oni su usli u pecinu dok su isli i pratili taj zvuk videli su odjednom da nema tome.Rekli su ajde bre sta opet se on sali.I culi su kako se Toma dere.Oni su se uplasili i rekli su mu da ih vise ne plasi idu oni sada.Odjednom je neko zatvorio vrata od pecine i bacio im baklju i upaljac.Oni svi su se drali i niko nije smeo da upali baklju jel su se plasili sta ce da vide.Jedan od njih se zvao Igor i on je upalio baklju.Videli su sve krv po pecini ljudske noge ruke glave glave od medveda krv je bila sve oko njih.krenuli su da vriste i jednog je uhvatio neki covek koji je bio sav u ranama svuda je bio isecen.Igor je uzeo baklju i nabio mu je u lice.Kad je izasao pun mesec pretvorio se u vampira.Krenuli su da mu rastu zubi i ohvatio je igora i ugrizao ga.krenuli su da beze kroz pecinu.Vampir se iznenada pojavio ispred njih igor je polako kreniuo da se pretvara u vampira brzo je uzeo veliki kamen i smrvio sebi glavu jer je znao da ce i on da postane vampir.Ostali su jos samo Potko i Leo krenuli su da beze kroz pecinu ulazili su sve dublje i dublje u pecinu ali nisu bili ni svesni toga jer su samo hteli da se izvuku odatlke.

Added (01 Avg 2011, 8:17 Am)
---------------------------------------------
U Dzordziji, tokom 19.veka, farmer i njegova zena su ocekivali rodjenje svog petog deteta. Farmer je znao da ne mogu hraniti i ovo dete, jer su usevi te godine bili izuzetno losi, a oni su i pored toga bili izuzetno siromasni. Kada je zena pocela da se poradja, farmer je pozvao doktora. Ali zena nije znala da su njih dvojica vec ranije napravili plan kako da se otarase deteta. Plan je bio da iznesu dete odmah po rodjenju a da majci kazu da je dete umrlo tokom porodjaja. Tako su i uradili.

Kada je te noci napustio siromasnu kucu, doktor je sa sobom poneo i malog decaka. Odneo ga je na obliznji most i bacio ga u vodu. Zena nikada nije saznala sta su farmer i doktor uradili.

Legenda kaze da tokom oblacne noci tokom punog meseca treba doci na most i parkirati na sredini mosta. Zatim u krug treba posuti puder za bebe. Tada se treba vratiti u automobil, ugasiti motor i svetla i sacekati nekoliko minuta. Tada cete cuti tihi plac bebe. A kada izadjete iz automobila, u krugu cete videti otiske decijih stopala.

Added (01 Avg 2011, 8:18 Am)
---------------------------------------------
U mom gradu ima jedna kuca koja je sagradena na zatvoru. Tzv ukleta kuca. Sad se na tom mjestu nalazi nova kuca u kojoj je zivila jedna starica. Moj brat je spavo zajedno sa jaranima u toj kuci. Ta starica je baka od jednog njegovog jarana. Svejedno u toj kuci nikad nije bio mjenjan podrum. vjerovatno nedostatak para. U taj podrum niko nije smjeo ulazit paucina mrak.... Moj brat i njegovi jarani su iz radoznalosti htjeli da udu. Jedan je jaran prvi kreno, a kad je uso vrata su se zatvorila i zaglavila(neobjasnjeno). cuo se je vrisak i dreka i kada su oni provalili vrata on je bio sav izgreban. KAd je doso sebi rekao je da dole je vidio lance zidovi su se rusili, a vrana mu je izgrebala lice.

ovo je skinuto s druge adrese.....nije se meni desilo.....

evo jos jedna-s iste adrese

.Dok je jadan covek svaki dan dolazio kod nas i pricao da u kuci ima duhove,ja sam se smejala.Jedne prilike sam bila kod njega u kuci,imao je nekakavu proslavu,gde smo Ja i moj muz pomagali.Posto sam vec kasno u noc bila premorena otisla sam u sobu da legnem,da se malo odmorim dok se muz ne smiluje da podjemo kuci.Posto je sve bilo zatvoreno,promaja nigde nije mogla biti.Ostavila sam vrata od sobe otvorena i legla.Odjednom vrata su se uz strahoviti tresak zalupila.Naravno nisam ni pomislila o cemu se radi nego sam ustala i otvorila ih ponovo.Medjutim nije proslo ni par sekundi vrata su se opet strahovitom snagom zatvorila.u tom momentu sam os









233
poruka na forumu
7 54



post # 7 | 29.08.2011 , 7:35 PM

Ovo je najstrasnija prica kou sam cuo:Idu dva mrava i odose. wacko

Counter Strike









583
poruka na forumu
40 181



post # 8 | 18.09.2011 , 10:36 AM



James Leininger i Anne Barron, Jamesova sestra iz prošlog života

Ako ne vjerujete u reinkarnaciju ili o tom jednostavno nemate mišljenje, ovu priču svakako pročitajte. Toliko je dojmljiva da će završiti i na velikom platnu.

James Leininger, 11-godišnji dječak iz Lafayette u Louisiani, u prošlom se životu zvao James Huston i bio je pilot američkog ratnog zrakoplovstva.

Ponajbolji je dokaz da je reinkarnacija moguća jer se sjeća gotovo svega iz prethodnog života, kako detalja iz ranog djetinjstva, tako i trenutka kada je umro u moru nakon što je japanska vojska oborila njegov zrakoplov nedaleko od Iwo Jime 3. ožujka 1945.

Evo kako glasi priča o njemu od samog početka, priča koju se dosad nitko nije usudio nazvati prevarom, jer je u njoj puno i previše teško objašnjivih detalja koji su i najveće sumnjičavce ostavljali s upitnikom iznad glave.

Tek nakon što je napustio kinderbet, James Leininger je iskazao golemu fascinaciju avionima.

Imao je tek 18 mjeseci kada je pokazao da poznaje stare ratne zrakoplove u detalje, pogotovo legendarni F4U Corsair, tip lovca u kojem je Huston i poginuo.

Kada je napunio drugu godinu, mališan je počeo patiti od stravičnih noćnih mora, te se ubrzo pokazalo da je svake noći iznova proživljavao svoju smrt

Svojim je roditeljima tada po prvi puta objasnio da se nekoć zvao James Huston, da je služio na pomoćnom nosaču aviona Natoma, da ja japanska vojska oborila njegov avion pogotkom u motor, i da je život skončao u moru (detaljnije o tom događaju u videu).

Njegov se otac Bruce, isprva posve skeptičan prema reinkarnaciji, potom dao u istraživanje, pa je poveo sina da upozna preostale živuće vojnike koji su služili na tom brodu. Malo je reći da je ostao bez riječi.

Nakon što je maleni James ugledao svoje stare ratne drugove, one koje je znao, pozdravio ih je poimence!

No, ni tu šokantnim otkrićima nije bio kraj. Roditelji dječaka zatim su našli i Anne Barron, sestru Jamesa Hustona, te je i starica ubrzo zaključila da je mališan – njen pokojni brat!

"To dijete mi je ispričao toliko raznih detalja iz našeg djetinjstva da nisam imala što zaključiti osim da je to doista moj brat. Na primjer, prisjetio se naših portreta koje je nacrtala naša majka, a za te slike baš nitko na svijetu osim nas nije znao", kazala je između ostalog gospođa Barron.

Priča o tom dječaku je nedavno objavljena i u knjizi Sole Survivor, a kako se čini, uskoro će završiti i na filmskom platnu.


Fajlovi: 8151993.jpg(37Kb)
[img]http://img218.imageshack.us/img218/4758/24034.gif[/img]
[img]http://img43.imageshack.us/img43/2638/23439.gif[/img]










2603
poruka na forumu
281 2890



post # 9 | 01.10.2011 , 10:09 PM

Jedne nocu kod prige u kragujevcu tacno u ponoc prolazio je jedan decko njega je udario voz delovi tela su bili razbacani svuda da kazem putu sutradan kada su trazili jnega nasli su njegovu ruku a u ruci je bio telefon a u telefonu je bila jedna poruka covek koji je nasao telefon otvorio je poruku i procitao sta pise:

Ko bude prelazio ovu prugu zauvek ce biti proklet
-------------------------------------------------------------
buuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu xDDDDDD
100% istina


Fajlovi: 0231050.jpg(69Kb)








0
poruka na forumu
0 0



post # 10 | 16.10.2011 , 0:14 AM

[move]

jasminaminadimitrijevic









402
poruka na forumu
56 795



post # 11 | 06.09.2012 , 11:12 PM

Quote
PRIZIVANJE DUHOVA

Dve naj drugarice dogovorishe se da se sretnu u kuci jedne od njih. Srele su se i nisu znale sta da rade pa su prizivali duhove... Bio je mrak... Bile su same... Pokushavale su vishe puta ali se nishta nije desavalo. Posle nekog vremena jednu od drugarica zaboli glava , a taman su planirale ici u diskoteku. Jedna je ostala ( Ona koju je bolela glava) , a druga je otishla. Na putu prema diskoteci setila se da je zaboravila novcanik. Vratila se. Videla je da joj drugarica spava nije htela da upali svetlo. Uzela je novcanik i otishla. Kad je otishla u diskoteku , naravno , super se zabavila . Ali kad se vratila videla je policiju oko kuce. Ushla je u kucu i videla da je krvavim slovima na prozoru napisano ,,I bolje da nisi ukljucila svetlo,,. Ni sama ona nije znala kako je policija saznala za ovo pa ih je upitala , a odgovor je glasio: ,, Neko nas je nazvao , bio je zenski glas- kao tvoj , ustvari tvoj i mi smo doshli,, !! Bila je glavna osumnjicena , ni sada nisu otkrili pocinitelja...


Ovo mi se bas svidja.
Znao sam neku pricu msm da se zove Budjenje Demona ili tako nesto, sacu pokusati da je nadjem.

When you wanna succeed as bad as you wanna breathe, you will successful!



Forum » Razonoda » Igre bez granica » Strasne price
Page 1 of 11
Search: